Tenk deg at du knapt har fylt 20 år og blir tatt til fange uten noen rettigheter. Så blir du sendt til et kaldt land langt, langt hjemmefra. Der forsvinner medfanger og venner hver dag. Noen skutt rett foran øynene på deg, andre hengt for å ha forsøkt å rømme.

Dette skjedde med Nenad, Ranko, Velimir og Radisav og over 4000 andre jugoslaver - som ble sendt til Norge for å arbeide til de stupte under andre verdenskrig. Langt over halvparten av disse kom aldri hjem igjen.

I flere år har regissør Sandra Jecmenica jobbet med å fortelle deres historie. I unike intervju forteller de fire mennene for første gang sin historie på film og hvordan de klarte å ta vare på det som gjør oss til mennesker - Å se på andre som likeverdige.

Neste år markerer 80 år siden andre verdenskrig tok slutt. Nå er vi helt på oppløpssiden av arbeidet og det hadde vært fantastisk å få dette prosjektet, som betyr så mye, i havn til neste vår, og la det være et bidrag for å fremme fred.

Regissøren, som selv kom til Norge som flyktning fra Jugoslavia-krigene på 90-tallet, leter etter håpet, et bedre «modus vivendi» for fremtiden. Finner hun troen på en bedre verden?  Er det mulig å bygge en bedre fremtid og unngå å gjøre samme feil igjen og igjen?

For å få filmen ferdig til fredsmarkeringen, trenger vi derfor å få på plass siste del av finansieringen. Til sammen trenger vi 250.000 kr for å gjøre ferdig filmen og håper denne spleisen vil gi oss 100.000 kroner.

Prosjektet er fra før støttet av Vestnorsk filmsenter, Fritt ord, Bergesenstiftelsen, Forsvarsdepartementet og Kulturdirektoratets prosjektstøtte for kulturvern.

___________

Pomozite dokumentarnom filmu "Modus Vivendi" da stigne do cilja

Sav novac ide za konačan završetak filma.

Zamisli situaciju da si tek napunio 20 godina i odveden u zarobljeništvo bez ikakvih ljudskih prava. Zatim te odvedu u jednu nepoznatu hladnu zemlju daleko, daleko od kuće. Tamo nestaju zarobljenici i prijatelji svaki dan. Jedni ubijeni pred tvojim očima, drugi obješeni zbog pokušaja bjekstva.

To se desilo sa Nenadom, Rankom, Velimirom i Radisavom, kao i preko 4000 drugih jugoslovena (uglavnom srbi) što su u Drugom svjetskom ratu bili poslati u logore u Norvešku da rade do iznemoglosti. Više od polovine logoraša nikad se nije vratilo kući.

Režiserka Sandra Ječmenica radila je dugo godina na tome da ispriča njihovu istoriju.

Po prvi put za film, u različitim intervjuima, govore ova četiri čovjeka o svojim doživljajima u zarobljeništvu i o tome na koji način su uspjeli da sačuvaju u sebi ljudskost, ono što nas čini ljudima, da gledamo na druge ljude kao jednako vrijedne.

Sledeće godine obilježava se 80 godina od završetka Drugog svjetskog rata.
Sad smo sasvim pri završetku rada na filmu i voleli bi da ovaj filmski projekat,
što nam mnogo znači, uspijemo potpuno završiti do sledeće godine, i da to bude jedan doprinos za isticanje važnosti mira u svijetu.

Režiserka filma ,koja je i sama došla u Norvešku kao izbjeglica zbog rata u Jugoslaviji 90- tih godina, traži kroz film nadu, jedan bolji “modus vivendi” u budućnosti. Da li će ona naći vjeru u bolji svijet? Da li je moguće stvoriti bolju budućnost i izbjeći to da svaki put iznova činimo iste greške?

Da bi završili film do obilježavanja završetka Drugog svjetskog rata, potreban nam jezadnji dio finansijske pomoći. Ukupno nam je potrebno 250.000 NOK za završetak filma, a mi se nadamo da će mo kroz ovu akciju uspeti da obezbedimo 100.000 NOK.

Projekat je ranije dobio finansijsku potporu od sledećih institucija u Norveškoj:
Vestnorsk filmsenter, Fritt ord, Bergesen stiftelsen, Forsvarsdepartementet i Kulturdirektoratets prosjektstøtte for kulturvern.

Reditelj: Sandra Ječmenica/Maria Dyrvik

Producent: Anita Vedå / Smau Media AS